U periodu od 1232. do 1250. ban Bosne bio je Matej Ninoslav. U jednoj od njegovih povelja Dubrovčanima pisane u vremenu izmedju 1234-1240. između ostalog piše i ovo:
"A CE EЩE: АКО ВѢРОУЕ СРБЬЛИNЬ ВЛАХА, ДА СЕ ПРИ ПРѢДЬ КNEЗЕМЬ; АКО ВѢРУЕ ВЛАХЬ СРБЬЛИNА ДА СЕ ПРИ ПРѢДЬ БАNОМЬ, …. [1]
U Matijinoj povelji Dubrovčanima pisanoj 22. marta 1240. godine zapisano je ovako:
“…АКО ВѢРУѤ СЕРБЛИNЬ ВЛАХА, ДА CѢ ПРИ ПРЕДЬ КNЕЗЕМЬ ДУБРОВЬЧЬКИМЬ; И АКО ВEРУѤ ВЛАХ СЕРБЛИNA, ДА СЕ ПРИ ПРEДЬ БАNОМЬ, ….” [2]
“И ДА NѢ NИКѢРѢ ИЗЬМА NА ИNАГО СЕРБЛИNА NИ NА ИNАГО ВЛАХА….” [3]
U njegovoj povelji Dubrovčanima od marta 1249. isto piše:
“И СѢ ѠЩЕ: АКО ВEРУѤ СЕРБЛИNЬ ВЛАХА, ДА СЕ ПРИ ПРEДЬ КNЕЗЕМЬ ДУБРОВЬЧЬКИМЬ; И АКО ВѢРУѤ ВЛАХЬ СЕРБЛИNА, ДА СЕ ПРИ ПРEДЬ БАNОМЬ; И ИNOMУ ВЛАХУ И ИNOMУ СЕРБЛИNУ ДА NE ИСЬМА” [4]
Jasno je da su u poveljama bana Matije pod Vlasima misli na Dubrovčane jer pripadaju romanskom stanovništvu, a Srbi su stanovnici Bosne. Ni u jednoj povelji ovog bana ne spominju se Bošnjani. Od osnivanja bosanske države u vrijeme Kulina bana krajem 12. vijeka pa do sredine 14. vijeka u poveljama bosanskih vladara nema Bošnjana.
Sredinom 14. vijeka novu povelju Dubrovčanima piše ban Stjepan II Kotromanić oktobra 23. 1332. i u njoj navodi:
“АКО ИМА ДУБРОВЧANИЬ КОЮ ПРАВДУ NA БОШNАNИNУ, ДА ГА ПОЗОВЕ ПРѢДЬ ГОСПОДИNА БАNА ИЛЛИ ПРѢДЬ NЕГОВА ВЛАДАОЦА, POКА ДА МУ NE БУДЕ ѠДГОВОРѢТИ. ” [5]
Malo niže u istoj povelji piše:
“АКО ЛИ ГОВОРИ БОШNАNИNЬ NА ДУБРОВЧANИNA, ДА ГА ПОЗОВЕ ПРѢДЬ ДУБРОВЧANИ NА ПОРЕДУ.” [6]
U povelji bana Matije Ninoslava bili su Vlasi (Dubrovčani) i Srbi, u povelji Stjepana II Kotromanića su Dubrovčani (nema Vlaha) i Bošnjani (nema Srba). Otkud tolika razlika i gdje nestadoše Vlasi i Srbi i otkud odjednom Bošnjani?
U vrijeme bana Stjepana II Kotromanića sa istoka Bosnu napada car SRBA Dušan Silni ugrožavajući tako život i banski prestol Stjepana II Kotromanića, a sa zapada papa prijeti Bosni svojom Inkvizicijom i slanjem krstaša na "jeretike" krstjane kojima je i ban Stjepan pripadao. Da bi ojačao svijest SRBA Bosne o njihovoj pripadnosti državi Bosni, a kroz to i promijenio ime naroda, Stjepan umjesto imena SRBIN koristi ime BOŠNJAN, a umjesto SRBI piše BOŠNJANI. Da je to tako pokazuje sljedeći citat iz prethodno citirane povelje:
"А СИЮИ КNИГУ ПИСА ПРѢБОѤ ДИІАКЬ ВЕЛИКИ СЛАВNОГА ГОСПОДИNА БАNА СТЕПАNА, ГОСПОДИNА СВЕМЬ ЗЕМЛЛІАМЬ БОСАNСЦЕМЬ И ХУМЬСЦЕМЬ И ДОNЕМЬ КРАѤМЬ ГОСПОДИNЬ.” [7]
Nazivima BOŠNJAN i BOŠNJANIN kumovao je papa preko svog podanika Mladena II Šubića (1312 — 1322) koji je imao veoma veliki uticaj na Stjepana II. Dokaz tome je što se nazivi BOŠNJAN i BOŠNJANIN ne javljaju u vremenu kad Romokatolička crkva nema nikakav ili vrlo slab uticaj na bosanske vladare, a javljaju se kad je taj uticaj izrazito jak.
Nabrajanje teritorijalnih naziva BOSANACI i HUMCI i DONJEG KRAJA postaje jasno da je pod imenom BOŠNJANI Stjepan podrazumijevao sve podanike svoje države Bosne. Da su i Stjepanovi BOŠNJANI zaista SRBI svjedoči jezik kojim su govorili i pisali BOŠNJANI i to je zapisano u završnom dijelu Stjepanove povelje Dubrovčanima pisane 15. marta 1333. godine:
“И ЗА ТО СТАВЛЮ ІA (ГОСПОДИNЬ) БАNЬ СТЕФАNЬ СВОЮ ЗЛАТУ ПЕЧАТЬ, ДА Ѥ ВЕРОВАNО, СВАКИ ДА ЗNAѤTЬ И ВИДИ ИСТИNУ. A TOMИ СУ ∙ Д ∙ ПОВЕЛЛЕ .. A .. ДВИЕ ЛАТИNСЦИ A ДВИ СРЬПСЦИE, A CBE CУ ПЕЧАКЕNЕ ЗЛАТИЕМИ ПЕЧАТИ….” [8]
U smislu današnjeg srpskog jezika to glasi:
“I ZA TO STAVLJAM JA (GOSPODIN) BAN STEFAN SVOJ ZLATNI PEČAT, DA JE OVJERENO, SVAKO DA ZNA I VIDI ISTINU. TOMU SU ČETIRI POVELJE .. A .. DVIJE NA LATINSKOM A DVE NA SRPSKOM, A SVE SU PEČATANE ZLATNIM PEČATIMA ....”
Vidite: nema hrvatskog, nema bošnjačkog jezika, već je to srpski jezik i srpska ćirilica i to je neoborivi istorijski fakt.
Namjera bana Stefana II Kotromanica i njegovih mentora bila je da naziv BOŠNJANI prošire na sve stanovnike Bosne, ali ta namjera nije prihvaćena ni od bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića koji BOŠNJANE uopšte ne spominje ni u jednoj od svojih povelja, nego se Tvrtko poziva na praroditelje i roditelje srpske. Tako u povelji Dubrovčanima od 2. decembra 1382. Tvrtko kaže:
"…ПРВЪIХЬ МОИХЬ РОДИТЕЛЬ СВЕТЪIХЬ, ГОСПОДE СРБЬСКЕ, КРАЛѤВЬ И ЦАРЬ ….” [9]
Od smrti Stjepana II Kotromanića 1353. ni u jednoj povelji kralja Tvrtka nema pominjanja BOŠNJANA, osim da su PRARODITELJI i RODITELJI Tvrtkovi SRBI, a sve vezano za BOSNU kod Tvrtka (i kraljeva nakon Tvrtka sve do sredine prve decenije 15. vijeka) nema BOŠNJANA.
U povelji Dubrovčanima pisanoj 24. juna 1405. kralj Tvrtko II Tvrtković takođe spominje BOSANCE.
“A И Ѣ ГОСПОДИNЬ КРАЛЬ УЧИNЬИХ З ГОСПОДИNЬOM ХЕРЦЕГOМЬ И ПО CВИТУ C ВЛАСTЕЛИ БОСАNЬЦИМИ….” [10]
U istoj povelji Tvrtka II spominje se i naziv BOŠNJANIN:
"...ИNИ БОШЬNАNИNЬ ...." [11]
Zasto Tvrko II pominje BOSNJANE? zato sto u vrijeme vlade Tvrtka II Rimokatolička crkva preko franjevaca snaži svoju ulogu i pojačava aktivnost u Bosni i nazivi BOŠ NJAN i BOŠNJANIN učestalije se javljaju u poveljama bosanskih vladara. Tako i bosanski kralj Stefan Ostoja u povelji Dubrovčanima pisanoj 5. marta 1419. spominje DOBRE BOŠNJANE:
"A TOMУИ СВИДОЦИ NAШИ ДОБРИ БОШNАNЕ, ѠДЬ БОСNE ….” [12]
Osim u nekim kraljevskim poveljama ime BOŠNJAN i BOŠNJANIN ne pominje se u poveljama bosanske oblasne vlastele, što znači da je oblasna vlastela ignorisala taj naziv. Tako u povelji Radosava Pavlovića, pisanoj 3. novembra 1420., ne spominju se BOŠNJANI, nego BOSANCI:
“…И ПO TOMЬ ПPѢBИCOКИ ГОСПОДИNЬ КРАЛЬ ТВРЬТКО ТВРЬТКОВИКЬ ТАКОЖЕ И СА ВЕЛМОЖАМИ БОСАNCЦЕМИ….” [13]
U Povelji Hercega Stefana od 19. jula 1453. piše:
" …И КЕЗА ВЛАТКА NИМЬ РЕЧЕИѤМЬ ВЛАСТЕЛѠМЬ ХУМСЦИѤM ….” [14]
Dakle HUM, HUMSKI, HUMCIMA je lokalna oblast i lokalni nazivi, a ne BOSNA, BOSANSKI niti BOŠNJACKI. Nazivi BOŠNJAK i BOŠNJACI nastaju tek u vrijeme turske okupacije Bosne i odnosio se na sve stanovnike Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (tursko BOSNIYAQ znači MAGARAC).
Zanimljivo je da se u poveljama bosanskih vladara ime HRVATA u obliku dativa ХЕРЬВАТОMЬ javlja se tek u povelji kralja Stjepana Tomaša pisanoj 3. septembra 1444. godine [15]. Sve do tada rimokatolici Bosne nisu smatrani Hrvatima. Tako da neke istorijske činjenice srednjovijekovne Bosne postaju potpuno jasne.
…………………………
[1] Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, XXX.
[2] Ib., XXXV.
[3] Ib.
[4] Ib., XXXIX.
[5] Ib., LXXXV.
[6] Ib.
[7] Ib.
[8] Ib. LXXXIX.
[9] Ib., CXC.
[10] Ib., CCXLIII.
[11] Ib.
[12] Ib. CCLXVI.
[13] Ib., CCLXXIV.
[14] Ib., CCCLXVII.
[16] Ib., CCCXLVI.
Link ka knjizi sa poveljama:
